Anketa #6: Za mene je Rijeka grad…

Za mene je Rijeka…

živih ideala i mrtvog kapitala.

 

Za mene je Rijeka…

grad ludih oscilacija, malo je divno, malo je sranje – primjenjivo na stanje kulturne ponude i dodatnih sadržaja. Koji sad već pomalo živi na staroj slavi “alternativnog grada”. Beskrajno ugodan i prkatičan. Ružno-najljepši i lako ulazi pod kožu. Ima lov hejt rilešnšip sam sa sobom i svojim stanovnicima.

 

Za mene je Rijeka…

Za mene je Rijeka grad kiše, bure i uzbrdica. Grad kiše, kiše koja pada kao da nikada neće prestati, slijeva se niz nizbrdice, puni šahte, odskakuje od ceste i staze, ljuti me maksimalno, mami me da ostanem u krevetu i ništa ne radim cijeli dan, ali me i tjera na odabir kišobrana na što potrošim cijeli dan kupovine tražeći savršeni kišobran za riječku kišu. Imam šest kišobrana za riječku kišu. Za sve vrste riječke kiše. I za sve vrste riječke bure. A možda ipak nemam kišobran za buru. Kad puše riječka bura hvatam se za ograde i drveće i nadama se da me neće otpuhati zajedno s njima. Zato uvijek nosi torbu punu stvari koja teži nekoliko kilograma kako me, ako iznenada zapuše, ne bi slučajno otpuhala riječka bura. A zašto nosim toliko stvari u torbi? Zato što uvijek u torbi imam bar jedan kišobran za riječku kišu i bar jedne sunčane naočale jer poslije svake riječke kiše i svake riječke bure dođe sunce. Onako iznenada. Zapršti. Zasjaji. Udari u oči. Omami. Pogotovo ako se nalazim na nekoj od mnogih riječkih uzbrdica. I tada se okrenem iza sebe i pogledam u nizbrdicu, i pogledam u more koje uvijek negdje između nebodera, zgrada, stabala, krošnji izviruje i pozdravlja me. A tek nebo! Ti paperjasti pahuljasti trodimenzionalni bijelo-sivi oblaci na plavom nebu nakon kiše i bure koji me zovu da skačem po njima. Ni nakon 6 godina boravka u Rijeci još se ne mogu odlučiti jesu li mi draži ti oblaci ili oni napakošteno-mrki ljuto-zli sivo-crni oblaci koji prethode potonjima. Možda su mi ipak draži narančasto-ružičasti oblaci razbacani u umirujućim sutonima dok hodam riječkim terminalom nakon čega sjednem u neki od mnogih kul riječkih kafića i popijem neko fino pivo. Ili sjednem na Kont i uživam gledajući ljude. Ljude koji me čine sretnom samo dok ih gledam. Jer nisu uobraženi. Jer su opušteni. Jer su nasmijani. Jer su sretni. A sretni su jer su u Rijeci, gradu multicentričnosti, multikulturalnosti, slobodnog izražavanja, dobrih rock koncerata, raznih događanja, najluđeg karnevala u Europi (ma i u svijetu), u gradu koji teče. Za mene je Rijeka grad koji volim i u kojem uživam biti.