Rijeka će uvijek nastaviti teći

S obzirom na dijalektičku i društveno angažiranu prirodu samoga USSUD-a te na njegovu otvorenost novim idejama, ovaj članak možete interpretirati više kao niz pitanja i pokušaja smislenih odgovora nego kao strogo i elaborirano stajalište Koncepcija mobilnosti i visokoga obrazovanja mora se nastaviti konstantno mijenjati i razvijati, a naša je dužnost ne samo prilagoditi se njezinim datostima, već i aktivno sudjelovati u njezinoj formaciji.

Veliko je pitanje zašto se studiranje izvan Rijeke smatra izravnom oprekom ljubavi prema Rijeci. Student koji se želi obrazovati u inozemstvu nije ciljano prezreo ponudu svoga grada, već jednostavno nastoji ostvariti svoje ambicije. Mobilnost mladih sveprisutan je koncept, a kultura odlaska od doma i praktičnog ostvarivanja samostalnosti ključan je element europskih sustava visokoga obrazovanja. Grad ne može ostvariti progres nasilnim nastojanjem da zadrži sav potencijalan intelektualni kapital koji posjeduje, a odlazak motiviranih i sposobnih studenata ne nosi nužno samo negativne konotacije. Neki su studenti jednostavno orijentiraniji prema vlastitom konceptu uspjeha, a drugi percipiraju svoj odlazak kao nešto privremeno, tek recku na životopisu koja ne isključuje njihov povratak u Rijeku. Također, važno je naglasiti da Rijeka može beneficirati od studiranja mladih u inozemstvu. Imati sposobnost ponuditi Europi brojne sposobne, voljne i motivirane studente koji mogu svojim iskustvom promijeniti riječki kulturološki predložak progresivna je aspiracija svakoga grada koji nastoji naglasiti svoju liberalnost, otvorenost i fluidnost kulture. Je li zadržavanje ili emocionalno ucjenjivanje onih koji žele otići uistinu rješenje koje je dobro za Rijeku? Ne, ukoliko cilj nije stvoriti niz obestrašćenih studenata koji se inertno mire dok ne omrznu Grad, Građane i sebe u njemu i među njima. Svaki pokušaj nabrajanja privlačnih riječkih institucija za mlade doimlje se kao hvatanje za slamke i gotovo sizifovska tlaka čija je uspješnost upitna. Percepcija mobilnosti i povezanog globaliziranog društva kao prijetnje riječkoj stabilnosti i integritetu konzervativna je i neodrživa. Krajnje je netipično vidjeti grad koji svoju fluidnost nosi kao stijeg pozitivne samoidentifikacije iznenadno obuzet grčevitom potrebom da održi trenutačno stanje. Promjena nije pod kontrolom institucija visokoga obrazovanja i njezina je neumitnost neovisna o količini truda uloženog u zadržavanje ili privlačenje mladih. Demografska struktura Rijeke promijenit će se, a i mora se promijeniti. Samo prihvaćanjem promjene i prilagodbom toj promjeni možemo uistinu održati korak s jednako rapidnim svijetom promjena koji nas okružuje.

Ova diskusija dobiva dodatne dimenzije uvođenjem problematike mladih Riječana koji trajno ostaju raditi u inozemstvu. No, argumentacija može ostati posve nepromijenjena. Ukoliko netko smatra da je njegovo trenutno okruženje ograničavajuće i da se samoostvariti može samo drugdje, postoji li umilna riječ kojom ga gradske institucije mogu potaknuti da se predomisli i ostane? Ne, ali to je dobro. Grad koji se nastoji afirmirati kao liberalna i progresivna kulturna meka mora osvijestiti činjenicu da je dio veće cjeline, a rastuća svijest mladih o pripadnosti svijetu punome različitih mogućnosti i ishoda značajno potiče to shvaćanje. Fokusiranje na uvođenje programa kojima bi se Riječani potaknuli na ostanak pogrešan je pristup. Ta bi se nezanemariva količina vremena i truda mogla znatno produktivnije uložiti u razvoj i osmišljanje institucija koje bi privukle druge mlade ljude koji streme stjecanju ovdašnjih iskustava te mladima koji ostaju u Rijeci omogućile što potpunije iskustvo visokoga obrazovanja, aktivno ih uključujući u riječki javni i kulturni život. Odlascima i dolascima mladih kulturološki se predložak Rijeke neprestano mijenja, ali to je neizbježna datost razvoja svakog sveučilišnog grada. Uklanjanjem prvoloptaških stigmi da je odlazak intrinzično bolji od ostanka, ali i da je odlazak dokaz da je Grad odbačen, Rijeka će se naći u posjedu velikog broja vlastitih studenata savršeno sposobnih svojom kreativnošću i angažmanom doprinijeti razvojnoj liniji riječke kulture. Dosad su ljudi samo na različite načine kukali nad neprežaljenim odlascima, ali sada nam je potrebna nova perspektiva. Mlad pojedinac koji odlazi iz Rijeke nije konstatirao da ne voli grad koji teče, već da prihvaća njegovu protočnost i svjestan je da će Rijeka uvijek nastaviti teći.

Hana Samaržija